Dječak

Možda bih trebao zakopati ruke

da više ne mogu pisati.

Možda bih trebao

glavu svoju u potoku vina ugušiti,

da um svoj zarobim u pijanom viru.

Grotesne slike između rebara mojih

stvaraju sliku o tebi,

o kojoj ne smijem da govorim.

Sanjam da sam plovio iznad velikih.

Sam sam sebi tajna, kolika sam laž.

Smijala si se mojim grijesima,

ispred mene bacala oštro,

ja sam gazio, želeći iskupljenje.

Iskupljenje.

Za ono

što sam bio.

Što jesam.

Što ću ostati.

Mrtvac sam koji nosi zlatno runo

moje ruke kriju kišu.

Moja pleća su crne rupe.

Na grobu pisat će mi “Dječak”.