Sve se vrti u krug, sve se ponavlja. Ustanem, popijem kafu, odem na posao, dođem kući, tako u nedogled. Dani su kraći, godine brže prolaze, sve stvari imaju manje smisla.Sve što sam radio prošle godine radim i ove, radit ću i iduće i tako u nedogled. Ne u nedogled, izvinjavam se, do 65. godine, kada…
Temelj koji je od cvijeća sazdannestaje pod vojničkim čizmamaja nisam vojniktemelj nije moj. Dok sam gledao u oči poraženihvidio sam dva svijetajedan u kojem voledrugi u kojem su voljeni.No što smo to mi? Od svoje glave do svojih stopalaja nisam osjetio ime herojaniti bol izdajnika.Četri dana sam sjedio nag u kućičekajući odgovor. Bio sam palma,…
To stotine žena jeca i plače.Neka djeca pjevaju cigansku muziku,dok on plače.Njega nose na svojim čelima,zakovan kao Hristov čavao. Moje oči kvari vatra,prži ih i jede.Moja je vilica ispustila sve kosti. Ljubi me danas, sestro.Nemoj čekati kraj –u maleni raj,skovan za skovane od skoro. Ne kidaj ruke djetetu.Mi smo pošli za njima,no nismo mogli pratiti…
Ostati zavezan za jednu ulicu,ostati pored nekog kamena,ostati sretan, uz jednu uzicu. Koliko puta sam pokušao obrisati odraz u ogledalu.Koliko puta nisam mogao vidjeti sebe,bez osude, bez boli, bez noža. Koga to vidim kada gledam?Čije laktove sanjam?Pored čijih leđa se budim? Osmrtnica u meni kao znak za vino,vino u meni, kao znak za srećusreća u…
Sinoć sam se zaboravio objesiti,pa sam jutros dočekao noć.Pleo sam kroz kravate ugledne gospode,trčeći da ne bi li ukrao pogled. Sinoć sam se zaboravio objesiti,ali nisam dočekao jutro. Vrata kroz koja se prolazi su kao električni satelitišto „daruju“ svakoga tko ih dotakne.Ona umire kad je diram,gubi sebe na svaki okrenuti ključ. Sinoć sam se zaboravio…
Utihnuli smo,kao zlatni novčićina očima pokojnika.Led,pod ledom rijeka,u rijeci mi.Na trepavicama našim sraslo je inje.Kapke više otvoriti ne znamobez da nas ne zaboli.Mumificirani u zavoje riječi,kroz naša su tijelaprošli rafali crnoga,a mi se nismo znali izmaći. Smutnja nadvlada sigurnost,i strah postade nam drug. Jednom su ruke jedne žene,kao kompas, objasnile putokaze.Danas me te ruke,ne prepoznaju.
Glava skoro da spava,razlivena unutar svjesti,preživjela giljotinu,pa o koncu visi. Ja evo jedanaesti dan razređujem krv.Teturam se kao gubavac,klečeći za zagrljaj,hodam na koljenima,odavde do Urala,nebi li isprosio toplinu sažaljenja. Zar je u očima očajnika,nešto tako prosto,sada tako veliko? Ja nemam glas,kada riječi krenu iz usta,usne se same sašiju,a ruke ‘za leđa zavežu. Pristajem mijenjati,obje noge,za…
Sanjam da trčimo po rubovima okeana. Iza nas valovi tmurni rekvijum sviraju. Ja sam ogolio svoje dlanove do kostiju – jednoj ženi. Ona ih je slanom vodom okupala pa umotala, kao da se brine. One su sve prisutne i pristrasne. Ja vrhove obraza nikad nisam dotakao. Samo sam ćutke gledao kako gavrani kopaju oči. Ti…
Jednom sam sanjao divove kako dolaze i jednu ženu tamne kose preko blijedog lica. Čula me kako govorim da sam se rodio toga jutra, pa mi ponudila svoje ruke da me nose. Sašila mi usne da ne mogu govoriti i samo mi violinu svirala, samo violinu i ništa više. Ponekad između redova sjećanja, jedna žena,…
U pozadini čujem Sebastijana ili nekoga tko zvuči kao on. Pokušavam se sjetiti razloga zbog kojeg sam počeo, ali kao da izmiče i sve što idem dalje, sve više blijedi, kao neka konstantna amnezija uzrokovana bezličnošću. Često vodim dialog sa njima. Njih nema i ja to znam, ali oblikujem svoju stvarnost učitavajući njihovo postojanje u…