On sada spava

Utihnuli smo,kao zlatni novčićina očima pokojnika.Led,pod ledom rijeka,u rijeci mi.Na trepavicama našim sraslo je inje.Kapke više otvoriti ne znamobez da nas ne zaboli.Mumificirani u zavoje riječi,kroz naša su tijelaprošli rafali crnoga,a mi se nismo znali izmaći. Smutnja nadvlada sigurnost,i strah postade nam drug. Jednom su ruke jedne žene,kao kompas, objasnile putokaze.Danas me te ruke,ne prepoznaju.

Nastavi čitanje →

Larva

Prihvati razloge zbog kojih kajanje je sveto. Iz svojih memoara izbriši moj lik i nemoj da kazna ima vješalo. Nepoznati kovčezi puni svakidašnjih briga unutar trupla jednoga bića sada izviru na površinu. Nisam ih mogao stopiti sa sobom. Nikada nisam vidio vrh veći od osobe, a moje su misli bila prikovane u jednom kutu. Sada…

Nastavi čitanje →

Poruka u boci

Glava skoro da spava,razlivena unutar svjesti,preživjela giljotinu,pa o koncu visi. Ja evo jedanaesti dan razređujem krv.Teturam se kao gubavac,klečeći za zagrljaj,hodam na koljenima,odavde do Urala,nebi li isprosio toplinu sažaljenja. Zar je u očima očajnika,nešto tako prosto,sada tako veliko? Ja nemam glas,kada riječi krenu iz usta,usne se same sašiju,a ruke ‘za leđa zavežu. Pristajem mijenjati,obje noge,za…

Nastavi čitanje →